"Andrija moj!" - Evo što o lansiranju digitalnog asistenta kaže naš stručnjak za umjetnu inteligenciju - Saša Mladenović

Sudjelovao je u osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije, osnovao preko 250 higijenskih ustanova u bivšoj državi, educirao bezbroj zdravstvenih radnika, učio narod higijeni… Istina, da nije bilo Andrije Štampara i njegovih učenika, današnja pandemija korona virusa zadesila bi nas mnogo teže. Dr. Štampar je udario temelje današnjeg hrvatskog zdravstva, a 62 godine nakon njegove smrti napravljen je još jedan značajan korak u tom sektoru – dodatan iskorak u smjeru njegove digitalizacije i to predstavljanjem prvo digitalnog asistenta u borbi protiv koronavirusa na WhatsAppu u Hrvatskoj. Posve prigodno nazvanom – Andrija, velikom liječniku u čast.

Digitalni asistent će funkcionirati preko tzv. chatbot-a na platformi koronavirus.hr i na platformi WhatsApp.
To će omogućiti svim korisnicima pametnih telefona da pomoću umjetne inteligencije, algoritama ugrađenih u taj digitalni asistent, naprave samoprocjenu vlastitog zdravstvenog stanja u vezi s ovom bolesti – rečeno je na predstavljanju Andrije u čijoj su izradi sudjelovale tvrtke Mindsmiths, Infobip, Neos i Oracle Hrvatska.

Sama ideja da računala sudjeluju u dijagnostici, međutim stara je više desetljeća.
Kako nam je kazao voditelj istraživačke grupe za umjetnu inteligenciju izv. prof.dr.sc. Saša Mladenović sa splitskog PMF-a (ujedno suorganizator našeg ML/AI Split meetupa u PICS-u) još tamo 1972. godine na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji započeo je rad na prvom ekspertnom sustavu pod nazivom MYCIN koji je pomagao u dijagnosticiranju pacijenata temeljem prijavljenih simptoma i medicinskih rezultata provedenih testova.

- Ova priča pokazuje kako je davno prepoznata potreba za izradom pomoćnih sustava koji će temeljem znanja eksperata iz područja pomoći široj populaciji. Danas, kada se pojedinac, ali i društvo u cjelini nalazi u situaciji koja zahtijeva značajne promjene u svakodnevnom ponašanju i životu općenito, jako je važno biti informiran pravovremeno i s pravom mjerom. I zato je pojava virtualnog asistenta koji pruža mogućnost anonimne komunikacije, onda kada je vama to važno jako je pohvalna. Općenito, moram naglasiti kako je organizacija svih službi i institucija u Hrvatskoj, vezano za COVID-19 za svaku pohvalu. Informacije su transparentne, pravovremene i odmjerene, a svaka odluka primjereno argumentirana – kazao je izv. prof.dr.sc. Mladenović.

Nije loše napomenuti kako je upravo na PICS@FESB, gotovo proročki održan jedan ML/AI Split meetup (mjesečna druženja ljubitelja umjetne inteligencije i strojnog učenja u Splitu koje  jednom mjesečno organiziraju ICT županija i PMF Split ) s temom primjene umjetne inteligencije u zdravstvu. Također prije nešto više od godine dana na istom meetupu predavanje je održao Ivan Delić iz Oracle Hrvatska, upravo na temu digitalnih asistenata…

Sam Andrija je zanimljiv, ali daleko od revolucionarnog. Naime, iako predstavlja novi korak digitalizacije zdravstva, što je „big deal“, tehnologija koja mu je udahnula život je već neko vrijeme oko nas.
- Tehnologija koja se koristi nije nova na našem tržištu, pa imamo cijeli niz primjera uporabe u području turizma, bankarstva i web trgovina. Isto tako na hrvatskom tržištu imamo i VITA chatbot tvrtke COMBIS, koji koristi tehnike prepoznavanja prirodnog jezika za hrvatski jezik, kako bi osigurao što prirodniju interakciju s korisnikom. I zato se od dostupne tehnologije u kratkom vremenu može izraditi kvalitetan proizvod – pojasnio je Mladenović.

Istina, preduvjeti su tu, ali ne smije zaboraviti na bitnu stavku…
- Da, to se u informatici i računarstvu često zaboravlja. Činjenica da proizvodi, iako neopipljivi, koštaju. Potrebno je iznaći sredstva koja će osigurati nastavak razvoja postojećih asistenata, ali i prikupljanje znanja, te provedbu istraživanja koja će utvrditi njihov stvaran učinak na pacijente ili jednostavno korisnike.
 
Prema Mladenoviću, digitalizacija hrvatskog zdravstva je već ranije otpočela. Andrija je tek još jedan korak dalje u tom smjeru.
- Digitalizacija hrvatskog zdravstva je dio procesa digitalne transformacije društva u Hrvatskoj koji se odvija već dulje vrijeme, ali osim tehnologija uključuje i pojedince koji moraju biti osposobljeni za uporabu tehnologije. Imamo i Strateški plan eZdravlja koji za digitalizaciju definira jasne smjernice. Važno je naglasiti kako Hrvatska ostvaruje dobre rezultate u pružanju usluga e-zdravlja i zauzima 10. mjesto u EU-u kad je riječ o korisnicima interneta (22 % korisnika interneta). Ako govorimo o liječnicima opće prakse, njih čak 97 % upotrebljava e-recepte, a 51 % ih razmjenjuje medicinske podatke. Također se radi na povezivanju bolnica sa središnjim kalendarom radi djelotvornijeg upravljanja listama čekanja te na integraciji nacionalnog transfuzijskog programa (eDelphyn) u bolničke informacijske sustave (BIS).

Na ovo sve u proces digitalizacije se tako uključila i umjetna inteligencija. Predstavlja li njena primjena dobrog saveznika u borbi protiv pandemije COVID-a19?

- Apsolutno. Naravno, postoje mogući problemi, ali se oni, po mom mišljenju odnose na dio ljudi koji će iz straha zvati liječnika jer će u svakom pitanju prepoznati neke od simptoma koje su uočili. Ipak, mislim kako dobrobit nadvladava eventualne probleme. S vremenom će se sustav sigurno prilagođavati, pa možemo očekivati širenje usluga i jednostavniju komunikaciju – kazao je izv. prof.dr.sc. Saša Mladenović posebno naglašavajući riječ „komunikacija“. Zašto? Pa ona je zapravo ključ, i to ona korisna, dobra komunikacija…

- Svakako je dobro isprobati komunikaciju s ovakvim asistentom, kako bi se upoznali s tehnologijom s kojom se možda do sada niste upoznali, ali moram naglasiti kako treba biti odgovoran u korištenju ovog alata. Sustavi temeljeni na umjetnoj inteligenciji uvježbavaju se temeljem ulaza koje im pružaju korisnici, pa se voli reći kako za takve sustave vrijedi izreka: „Smeće unutra, smeće van.“, koja naglašava osjetljivost sustava na ulazne podatke.

Za kraj želim naglasiti kako umjetna inteligencija predstavlja niz tehnika i alata koji će ljudima pomoći u odrađivanju poslova koji su za ljude opasni, dosadni ili zamorni, a ne neku vrstu otimača posla nama, običnim ljudima.